This page was exported from Pesnička slam scena Srbije [ http://www.slamstudio.org ] Export date:Fri Mar 29 8:56:49 2024 / +0000 GMT ___________________________________________________ Title: Nastanak i razvoj slem scene u svetu i slem u Srbiji --------------------------------------------------- Autor: Milan Mijatović Objavljeno za slovenački sajt: www.poiesis.si Objavljeno u zborniku poezije TEBI U LICE Objavljeno u časopisu Bosanska Vila * Za potrebe sajta Slam Studio, prilog je dopunjen novim podacima. Slem je revolucionaran po načinu na koji se izvodi poezija. Slem je poetski performans! Performativno izvođenje poezije je ono suštinski važno što razlikuje slem nastup od dosadnih akademskih čitanja poezije.1 Ne postoji pesma koju iskusan slemer ne može izvesti u formi slem performansa. Ne postoje pesme koje se posebno pišu za slem nastup i one koje pišu pesnici koji nisu slemeri. Slem nije revolucija u načinu na koji se piše poezija, već u načinu na koji se izvodi poezija. Svaka pesma može da se izvede kao slem! 1 ,,Prvobitni cilj mi je bio da privučem publiku za poeziju kao umetnost usmenog izražavanja. Ranih osamdesetih, čak i najobjavljivaniji čikaški pesnici (a verovatno i pesnici širom SAD-a), imali su malo ili nimalo publike kada bi javno čitali poeziju. Ono malo ljudi što je dolazilo na ta čitanja bi obično bili visoko stručna publika. Šira publika je gledala na čitanja poezije sa prezirom. Znao sam da je prezir publike prema tim čitanjima posledica načina na koji su bila izvođena: jednim beživotnim monotonim glasom bez ikakve brige za strukturu, ritam i tempo samog izvođenja – oni bi išli logikom da su reči jedino bitne, pa bi pesnici jednostavno deklamovali mumlajući svojim prijateljima sve vreme se pitajući zašto niko drugi ne dolazi da ih čuje. Slem je to promenio iz korena'' (Smith, 2003, str. 117). Performans, publika i zajednica su sveto trojstvo slema. Zajednica (sabornost) nastaje u susretu između slemera na sceni i publike (Smith, 2003). Zanimljivi ljudi stvaraju magiju u nekom mračnom noćnom klubu u kome odzvanja dobra muzika u predahu između nastupa nekog zanimljivog pesnika ili pesnikinje. Jedan čovek sa vizijom je rekao da pesnici treba da rade zajedno. Da ne budu sebični i da ne pumpaju svoj ego, nego da rade timski na kreiranju jednog pesničkog glasa koji u sebi nosi mnoštvo različitih stilova. Kao uigrani tim muzičara na sceni. Pravilno je uočio da svaki džez muzičar u grupi svira drugačiji instrument. Ono što je želeo i na čemu je radio svih ovih godina je da svaki pesnik u timu bude drugačiji instrument. Da naše telo i glas budu instrument na sceni i da sarađuju sa drugim instrumentima (telima i glasovima) u stvaranju poetike koja prevazilazi pesnika pojedinca. Tako je nastao Team Slam, a to je koren pesničke slem scene u Čikagu. Čovek sa vizijom bio je Marc Kelly Smith. Korene slem scene treba tražiti u timskom slemu i u potrebi da pesnici sarađuju na sceni. Pesnici su tu zbog publike, ali su usmereni i jedni na druge u traženju jedinstvenog poetskog glasa. Počeci slem scene vezuju se za The Uptown Poetry Slam događaje u Green Mill-u, koje su organizovali Ron Gillette, Joe Roarty i Marc Smith, u novembru 1984. godine. The Uptown Poetry Slam događaji proizašli su iz Monday Night Poetry Reading (čitanja poezije ponedeljkom uveče) i Open mic (otvoreni mikrofon) večeri u Get Me High Lounge-u u Čikagu (Smith, 2003). Marc Kelly Smith je 1985. godine osnovao Chicago Poetry Ensemble, koji su činili Mike Barret, Rob Van Tyle, Jean Howard, Anna Brown, Karen Nystrom, Dave Cooper, John Sheehan i Marc. Tako počinje održavanje prvih grupnih slemova u Get Me High klubu i drugim klubovima u Čikagu. Ovi događaji ubrzo prerastaju male klubove. Javlja se potreba za većim prostorom. Kada je Dave Jemilo postao vlasnik The Green Mill-a, proleća 1986, Marc ga je ubedio da mu da dozvolu za održavanje poetskih slem kabarea nedeljom. The Chicago Poetry Ensemble je imao nekoliko nastupa i u Dejvovom drugom klubu (The Deja Vu). Prvi slem nastup održan je 20. jula 1986. godine. Nije bio takmičarskog karaktera. Na ovom nastupu do izražaja je došlo mnoštvo različitih stilova koje je Marc Smith osmislio, a Chicago Poetry Ensamble izveo. Pesnički gosti te večeri bili su Bob Rudnick i Mary Jo Marchnight. Počelo je sa open mic-om, upadima iz publike i muzičkim numerama. Prema rečima Marc Smith-a: ,,To je bila neka vrsta organizovanog haosa – jedna vožnja od tri sata naizgled anarhije, koja je zapravo bila isplanirana''(Smith, 2003). Marc (2003) zapaža da su pesnici (slemeri) bili predmet poruge kada bi ,,izvodili“ svoju poeziju na sceni. Kritičari su tvrdili da to pojeftinjuje pesničku umetnost. Marc i njegovi prijatelji nisu tome pridavali nikakav značaj. Ubrzo su privukli veliku publiku i time još više iznervirali i zapanjili kritičare.2 2 ,,Kad pogledam na tih šesnaest godina slema i dalje hoću da verujem da on pruža mogućnost autsajderima i početnicima da krenu i da je otvoren za sve tipove ljudi. Da predstavlja neku vrstu foruma (mesta okupljanja) za performere gde mogu da se razvijaju i iskažu svoju kreativnost. On je pokazivao i dalje pokazuje da je spoj performansa i poezije odlična stvar koja vraća strast u umetnost poezije koja je postala previše elitistička intelektualna vežba i ništa više'' (Smith, 2003). Takmičarski momenat je, kako Marc ističe, od drugorazrednog značaja za slem scenu.3 3 ,,Ideja da ubacim takmičenje došla je kasnije, bio je to jednostavan način da popunim poslednjih pola sata vremena. Nastupi naše pesničke družine bili su relativno kratki i nije bilo moguće da svake nedelje dolazimo sa novim pesmama i skečevima. Tako sam jedne večeri pokušao sa takmičenjem i bilo je pun pogodak, svi, čak i oni notorni pijanci, su pomno pratili. Mogao si da čuješ kad neko trepne kolika je bila pažnja. Sve smo ponovili naredne nedelje i od tada pa sve do sada. Takmičenje prirodno nosi u sebi momenat dramskog uzbuđenja i odličan je način da se završi veče. Do dana današnjeg najveći broj nas u Čikagu ne gleda na ova takmičenja sa preteranom ozbiljnošću već kao na nešto što doprinosi većoj zabavi i uzbudljivijoj večeri, dok oni koji ih preozbiljno shvate najčešće bivaju predmet šale'' (Smith, 2003). Važni su umetnički nastupi u kojima publika može da uživa, kao i afirmacija različitih stilova. Slem podrazumeva veliki broj različitih načina izvođenja pesme. Marc je uveo takmičenje da bi čitava stvar postala zanimljivija. Desilo se čudo! Publika je počela da navija i da se aktivno uključuje u nastupe slemera i slemerki.4 4 ,,Slem je omogućio običnim ljudima da se strastveno uključe i povežu sa umetnošću i performansom, sa rečima i idejama, sa ljudima koji izgovaraju reči i onima koji dolaze da bi ih čuli. On ljudima nudi i pruža cilj i pravac i izaziva ih da se preispituju, da rizikuju, da upoznaju druge ljude i ideje pored kojih bi obično samo prošli'' (Smith, 2003, str. 120). Ograničenje od tri do četiri minuta za pojedinačni nastup doprinelo je da niko ne bude previše dominantan i ne zauzme scenu samo za sebe. Ostala ograničenja, kao što su zabrana muzike i rekvizita tokom nastupa, doprinela su da slemeri više rade na usavršavanju svojih izvođačkih sposobnosti i na osmišljavanju svojih nastupa, te da pažnja publike bude usmerena na pesnike, a ne na pomoćna sredstva koja odvlače pažnju od performera na sceni (Smith, 2003). Slem scena u Srbiji U zemlje koje su nekada bile u sastavu Jugoslavije slem je doneo nemački pesnik Vivald Koslovski (Wehwalt Koslovsky). Prva tri slem takmičenja u Beogradu su održana 2002. i 2003. godine u Domu omladine, te 2004. godine u Studentskom kulturnom centru. Pre Beograda, Vivald je u Zagrebu okupio zainteresovane pesnike i time osnovao slem scenu u Hrvatskoj. Pored Beograda i Zagreba, Vivald je organizovao i slem takmičenja u Sarajevu (Dragosavac, 2002). U decembru 2002. godine organizovano je prvo slem takmičenje u Beogradu, u Domu omladine. Voditelj je bio Vivald Koslovski. Nastupali su gosti iz inostranstva, šestoro Zagrepčana i dva Švajcarca, kao i petoro slemera iz Srbije. Najbolje su prolazile teme iz običnog života i slobodniji nastupi na sceni. Najveće odobravanje publike dobili su Zagrepčani Mario Kovač i Janko Mesić, a pored njih i Smederevac Ivan Tobić (Tobić Tobić idol mladih) (Dragosavac, 2002). Sledeće takmičanje održano je u Domu omladine Beograda 2003. godine, a 2004. godine je održano slem takmičenje u Studentskom kulturnom centru Beograda, koje se završilo masovnom tučom (Kosmogina, 2017). Potom dolazi do neprirodnog prekida i diskontinuiteta u razvoju slem scene u Srbiji sve do 2008. godine. Iako bi se mogli izdvojiti individualni slem nastupi, sistemski se nije radilo na razvoju slem scene u ovom vremenskom vakuumu. U okviru Trećeg novosadskog književnog festivala, 2008. godine organizovano je prvi put dvodnevno takmičenje u slem poeziji za teritoriju Srbije (Anon., 2008). Od 2008. godine do 2016. godine Društvo književnika Vojvodine je u okviru Međunarodnog novosadskog književnog festivala organizovalo takmičenje za najboljeg slem pesnika Srbije u kafeu Bistro, u Novom Sadu. Ova takmičenja su profilisala nove mlade slemere i slemerke u Srbiji od kojih bih izdvojio Slobodana Ocokoljića iz Čačka, Simonidu Banjeglav iz Beograda, te Marjana Todorovića Maksu i Gorana Živkovića Gorkog iz Niša. Značenje takmičenja održanog 2016. godine je i u tome što je tada, po prvi put, pesnikinja postala slem šampion Srbije. Bila je to slemerka sa Poezina, Simonida Banjeglav. Veoma važna odrednica u jačanju slem scene u Srbiji je pesnički mesečni događaj Pesničenje popularno nazvan trening aktivne poezije. Pesničenje je organizovano od strane umetničkog kolektiva Škart, a kao događaj je istinski zaživelo i postalo popularno u kulturnom centru REX, u periodu između 2008. i 2013. godine. Recitovanje, horsko pevanje, kantautorska muzika, poezija u rimama ili slobodnom stihu, sve su to forme koje su bile zastupljene na mesečnim događajima Pesničenja (Komarčević, 2014). U okviru održavanja Pesničenja, u REX-u je 2010. godine organizovana slem radionica od strane dramske spisateljice Milene Bogavac, koja je pesnicima i pesnikinjama omogućavala da kroz različite metode usavrše svoje izvođačke i stvaralačke sposobnosti. Tom prilikom je nastao dokumentarni film Slem u režiji Danila Bećkovića, u kojem se kroz priču o radionici i njenim polaznicima ispituje slem poetski izraz kao vrsta socijalno-angažovanog poetskog performansa, ali i fenomen popularnosti slema (Anon., 2013). U Novom Sadu 2010. godine nastaje zanimljiv događaj Poezija u kući, u kulturnom centru CK13, po ugledu na Pesničenje u REX-u. Poeziju u kući su u različitim periodima uređivali Jelena Anđelovski, Ema Stefanovska, Maja Solar, Ozren Lazić i Žolt Polgar. Događaj se gasi 2012. godine (Anon., 2012). Inspirisan srodnim poetskim događajima Pesničenjem, Poezin Party klabingom i Poezijom u kući, novosadski pesnik Nikola Oravec, u saradnji sa Bojanom Samsonom, 2012. godine kreira događaj Poetarijum koji se veoma uspešno realizuje jednom mesečno po raznim klubovima i mestima u Novom Sadu. Pesnički pokret i organizacija Poezin Sredinom 2009. godine, pesnici okupljeni oko pokreta Poezin započinju svoje mesečne događaje u kultnom klubu Akademija, u Beogradu. Do 2018. godine, promenili su 26 noćnih klubova i održali preko 100 mesečnih događaja poezije, koji u skladu sa duhom noćnog života Beograda nose naziv Poezin Party. Pokret Poezin 2011. godine postaje udruženje građana. Okosnicu organizacije Poezin čine pesnici Siniša Stojanović i Milan Mijatović, kao i grafička dizajnerka Dragana Nikolić. Pišu se projekti i organizuju takmičarski slem festivali. Pobednici slem festivala svake godine se šalju na inostrana slem takmičenja, i to najčešće na Slem šampionat Evrope, koji se svake godine održava u drugoj evropskoj državi. Pored toga, ostvarena je uspešna i kreativna saradnja sa ugroženim društvenim grupama, u prvom redu sa gluvima. Tim okupljen oko Poezina veoma drži do polne ravnoteže i podstiče žene da se bave slemom i da nastupaju pred publikom. Organizovali su više grupnih i pojedinačnih ženskih slem performansa po klubovima u Beogradu. Tim Poezina je, kao poseban web projekat, pokrenuo sajt Slam Studio (www.slamstudio.org). Na ovom sajtu se nalaze svi uspešno realizovani projekti, gostovanja, slem radionice, pdf arhiva i video arhiva. Zainteresovani posetioci i ljubitelji slema tu mogu pogledati preko 200 snimljenih video nastupa slemera i slemerki, a takođe skinuti stručnu literaturu (pdf arhivu) o slemu. Slem radionice Poezina Prilikom proučavanja standardnih slem radionica, tim Poezina zapazio je da one podsećaju na radionice pisanja, budući da se na njima pisanje poezije postavlja kao polazna osnova. Tim Poezina odlučuje da ide obrnutim putem. Polazna tačka postaju vežbe nastale na pozorišnoj radionici. Takvim se vežbama oslobađa energija slem performera, a tekst pesme je samo sredstvo koje se koristi tokom izvođenja vežbi i pri tom se ne analizira. Ovakav tip slem radionica nastaje saradnjom organizacije Poezin i antropološkog pozorišta Plavo pozorište. Radionice se zasnivaju na prilagođenim vežbama koje koriste pozorišni performeri. Vežbe su zasnovane na tehnikama koje je razvio poljski pozorišni reditelj Ježi Grotovski u okviru Siromašnog pozorišta, a koje imaju za cilj kako usavršavanje izvođačkih sposobnosti performera, tako i oslobađanje i usmeravanje energije izvođača. Radionice su vodili reditelj i glumci Plavog pozorišta. Vežbe koje koriste pozorišni performeri, preoblikovane su za potrebe slem performera. Tokom radionica, nastalo je dvadesetak veoma efikasnih vežbi koje jačaju potencijale i oslobađaju kreativnost slem performera. Slemeri sa Poezina su učestvovali i na slem radionicama koje je vodio otac slem pokreta Marc Kelly Smith. Takve radionice su održane 2018. godine u Celju, u Ljubljani i u Budimpešti, u Mađarskoj. Korišćena literatura: Smith. So What M. (2003). About Slam Poetry, The Spoken World Revolution (slam, hip hop & the poetry of a new generation). Sa engleskog jezika preveo Đorđe Đorđević. Naperville, Illinois: Sourcebooks. Internet izvori Anon. (2008, 15. avgust). Treći novosadski književni festival. Preuzeto sa: https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2008&mm=08&dd=15&nav_id=313642 Anon. (2013,4. mart). Premijera filma Slem. Preuzeto sa: http://dobanevinosti.blogspot.com/2013/03/premijera-filma-slem.html CK13 Omladinski centar (2012). POEZIJA U KUĆI, 18. poslednji put u CK13 + Promocija časopisa Sympozion [Internet] Dostupno na: http://ck13.org/?tribe_events=poezija-u-kuci-18-poslednji-put-u-ck13 [pristupljeno 5. januar 2019]. Dragosavac. P. ( 2002, 14.decembar). Impresije posle prve večeri slem poezije u Beogradu. Preuzeto sa: http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/12/14/srpski/R02121301.shtml Komarčević, D. ( 2014, 1. januar/siječanj). Maratonska završnica Pesničenja. Preuzeto sa: https://www.slobodnaevropa.org/a/maratonska-zavrsnica-pesnicenja/25217681.html Kosmogina, B. (2017, 4. septembra). Kako se rađao slem u Srbiji. Otrgnuto zaboravu ili prve slem inicijative u Beogradu. Preuzeto sa: http://www.slamstudio.org/2017/09/04/kako-se-radjao-slem-u-srbiji/   --------------------------------------------------- Images: http://www.slamstudio.org/wp-content/uploads/2018/09/slam-grafit.jpg http://www.slamstudio.org/wp-content/uploads/2018/10/mark.jpg http://www.slamstudio.org/wp-content/uploads/2017/09/vivald-koslovski.jpg http://www.slamstudio.org/wp-content/uploads/2020/08/Poezin-logo-web.png --------------------------------------------------- --------------------------------------------------- Post date: 2018-09-09 15:09:19 Post date GMT: 2018-09-09 13:09:19 Post modified date: 2020-12-27 19:09:28 Post modified date GMT: 2020-12-27 18:09:28 ____________________________________________________________________________________________ Export of Post and Page as text file has been powered by [ Universal Post Manager ] plugin from www.gconverters.com