Aljoša Dražović (1978) je dvojezični glasnogovornik radikalne levice, poznat po dugogodišnjem šurovanju sa stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima i politički korektnim grupacijama. Sebe naziva anarhokapitalistom, voli da dekonstruiše nacionalne mitove o internacionalnim zaverama, a prihvata bilo kakve epitete koje mu lokalna publika nametne – ukoliko su na bilo koji način isplativi.
Slem nastupima pristupa kao da su u pitanju ulične tuče oko mesta u redu za benzin – sva sredstva su dozvoljena dok god mašina nastavlja da radi. Jezik koristi na dosta rastegljiv način koji izlazi iz pristojnih okvira, izmišlja nove reči kako mu padne na pamet, a služi se subliminalnim ritmovima da slušaoce programira na momentalno i kompulsivno subverzivno ponašanje. Često improvizuje na licu mesta, ulazi u spontanu interakciju sa publikom po trenutnom nahođenju i generalno odaje prilično haotičan utisak iako je veliki štreber i svoje nastupa detaljno priprema.